You are here
Home > Zanimljivosti > PRIČA O PRVOM SVEMIRSKOM PSU NA SVIJETU – LAJKA

PRIČA O PRVOM SVEMIRSKOM PSU NA SVIJETU – LAJKA

Keruša koja će kasnije biti nazvana Lajka bila je lutalica pronađena na nekoj od moskovskih ulica. Sovjetski naučnici odlučili su da koriste moskovske pse lutalice zbog pretpostavke da su takve životinje već naučile da izdrže u uslovima ekstremne hladnoće i izgladnjelosti.

Za let Sputnjika 2 trenirane su tri životinje: Albina, Muška i Lajka. Lajka je bila mešanac, težak oko šest kilograma i otprilike tri godine starosti. Ruski časopis opisao je njenu narav kao flegmatičnu, kao i to da nije ulazila u sukobe sa ostalim psima.

Kako bi pse navikli na uski prostor sićušne kabine Sputnjika 2, držali su ih u sve manjim kavezima u periodu od 20 dana. Izuzetno sužen prostor uticao je na to da psi prestanu da uriniraju i defekališu, bili su uznemireni, i uopšte cijelo zdravstveno stanje im se pogoršavalo. Laksativi nisu pomagali, pa su istraživači zaključili da su samo dugi periodi treninga efikasni. Psi su stavljani u centrifugu koja je simulirala ubrzanje tokom lansiranja rakete, kao i u mašine koje su simulirale buku u svemirskoj letelici. Ovo je uticalo da se njihov puls udvostruči, a krvni pritisak poraste na 30–65 MmHg. Psi su trenirani da jedu specijalni žele visoke nutritivne vrednosti koji je trebalo da bude njihova hrana u svemiru.

Prije lansiranja, jedan od naučnika odveo je Lajku kući da se igra s njegovom djecom. U knjizi koja hronološki prikazuje priču o sovjetskoj medicini u svemiru, Dr Vladimir Jazdovskije napisao:

„Želio sam da uradim nešto lijepo za nju: Ostalo joj je još tako malo vremena da živi“.

Prema dokumentima svemirske agencije NASA, Lajka je stavljena u satelit 31. oktobra 1957, tri dana prije početka misije. Temperature na mjestu lansiranja bile su ekstremno niske u to doba godine, zbog čega je korišteno crijevo povezano na grijač, kako bi se održala toplota njene kabine. Dva asistenta su određena da neprekidno paze na Lajku do lansiranja. Pred polijetanje 3. novembra 1957. sa kosmodroma Bajkonur, Lajkino krzno je obrisano alkoholom i pažljivo iščetkano. Na mjesta gde je trebalo postaviti senzore za praćenje njenih tjelesnih funkcija nanesen je jod.

Kada je ubrzanje dostiglo vrhunac Lajkina brzina disanja se povećala tri do četiri puta u odnosu na brzinu prije polijetanja. Senzori su pokazali da joj je brzina otkucaja srca bila 103 otkucaja u minutu prije polijetanja, a da se popela na 240 tokom početka ubrzanja. Nakon što je dostigao orbitu, vrh Sputnjika 2 je uspješno odbačen. Međutim, središnji Blok A nije se odvojio kako je bilo planirano, što je onemogućilo pravilan rad sistema za regulisanje toplote. Neki od termoizolatora su se oštetili, usljed čega je temperatura u kabini porasla na 40 °C. Nakon tri sata provedenih u bestežinskom stanju, Lajkin puls se spustio na 102 otkucaja u minutu, tri puta više vremena u odnosu na testove vršene na Zemlji, što je ukazivalo na to da je bila pod velikim stresom. Rana telemetrija ukazivala je na to da je Lajka, iako potresena, ipak jela hranu. Nakon približno pet do sedam sati leta, iz letelice se više nisu dobijali nikakvi znaci života.
Dr Dimitri Malašenkov , jedan od naučnika iz misije Sputnjik 2, otkrio je kako je Lajka umrla pet do sedam sati nakon lansiranja usljed prevelike temperature i stresa. Prema njegovim riječima „ispostavilo se da je bilo praktično nemoguće napraviti pouzdani sistem za kontrolu temperature u tako ograničenom vremenskom periodu.“

Sputnjik 2, s tijelom Lajke, sagorio je pet mjeseci kasnije, nakon što je 2.570 puta obišao oko Zemlje, tokom ponovnog ulaska u atmosferu 14. aprila 1958.

 

Ovaj eksperiment kojim je utvrđeno da živa bića mogu da se lansiraju u svemir izazvao je i brojne etičke debate i pokrenuo pitanje opravdanosti žrtvovanja Lajkinog života. Belka i Strelka su imale više sreće pa su ostale upamćene kao prve životinje koje su preživjele orbitalni let. One su 1960. godine provele jedan dan u svemiru, u letelici Sputnjik 5 prije nego što su se bezbjedno vratile na Zemlju.

U Sovjetskom Savezu bilo je mnogo manje polemika. U godinama koje su uslijedile mediji, ni knjige, ni javnost nisu javno dovela u pitanje odluku da se pas pošalje u svemir. Tako je bilo sve do 1998. kada je, nakon sloma sovjetskog režima, Oleg Gazenko, jedan od naučnika odgovornih za Lajkino slanje u svemir, izrazio žaljenje što je dopustio da umre:

„Rad sa životinjama predstavlja vrstu patnje za sve nas. Prema njima se ophodimo kao sa bebama koje ne umiju da govore. Što više vremena prolazi, sve više mi je žao zbog toga. Nije trebalo to da uradimo… Nismo dovoljno toga saznali iz ove misije kako bismo time opravdali smrt psa.“

Lajkino pionirsko putovanje učinilo ju je jednim od najpoznatijih pasa na svijetu. Dana 11. aprila 2008. godine, ruski zvaničnici podigli su spomenik u znak sjećanja na Lajku. Ovaj mali spomenik nalazi se u blizini vojno-istraživačke ustanove u Moskvi koja je pripremila Lajkin let u svemir, i predstavlja psa koji stoji na vrhu rakete.

laika_ac_laika_6982605741-large

Lajka se pojavljuje i na nekoliko poštanskih maraka različitih zemalja, kao i na proizvodima poput cigareta i žvaka.

Comments
0
Top